Prije par dana razgovarah sa jednim poznanikom i osvrnuh se na tekst objavljen na www.infobrcko.com , sto inace radim.Ako ga upitam ko je radio tekst vec zna da pocinju moja pametovanja i komentiranja vezanja za pravopis i gramatiku. Necu reci da sam najpametnija i najpismenija, nije mi to cilj, ali me iritira pisanje svakog o svacemu, i to na nacin koji nije primjeren pisanoj i objavljenoj rijeci.

Nekada su postojali zadani arsini i znalo se kako se treba pisati. Kako imamo 1000 ljudi,hiljadu cudi i isto toliko jezika nalazimo se u nezavidnoj poziciji da ne razumijemo jedni druge. Ili samo ja ne razumijem ostale. Mislim da sam vec pisala i spominjala odnos skolstva prema djeci koja danas uce nase jezike, da su i profesori u poredjenu sa onima koji su mene ucili manje pismeni,ali jednostavno ne razumijem i nikad necu razumjeti odnos naseg covjeka prema knjizi i citanju. Eh , o tome hocu danas pisati.

Knjiga kao takva nije nikakav bauk. U knjigama se nalaze lijepe i ruzne price koje nas iz jednog svijeta prebacuju u drugi,nekada ljepsi a nekada ne. Sve zavisi od zanra,od nasih prohtjeva,a na kraju krajeva i od nase maste. Ukorijenjeno misljenje kod nasih ljudi je da nam knjiga nije potrebna. Sve ono sto su procitali u zivotu bilo je za vrijeme skolovanja,znaci lektira. Sram nek' nas bude! Davno je receno da se covjek uci dok je ziv,i ne radi se tu samo o zanatima, svakodnevnim vjestinama, nego i o svemu ostalome vezanom za informacije i dostignuca u svijetu. Knjige treba citati,u njima uzivati,razvijati svoju pismenost jer je svaka knjiga (tako bi bar trebalo biti) pregledana od strane lektora koji je tu pisanu rijec doveo do savrsenstva(gramatike i pravopisa).
Nekada smo imali i jako bogat naucni program na televiziji.Toga vise nema,sto mi je jako zao. Vrijeme ispred ekrana se provodi i trosi na serije sumnjivog kvaliteta, na kvizove koji su zaduzeni da pojedu i ono malo sivih mozdanih celija koje su nam ostale, i uzmu posljednju marku iz dzepa. Nekada smo imali emisije o zivotinjama,medicini,djeca su gledala emisije prikladne njihovom uzrastu,a sada gledaju crtane filmove pune nasilja i mrznje. Sve je to stvar marketinga.

Postoji i internet, koji naravno svako od nas koristi na individualan nacin. Skoro me prijateljica koja je udata,ima dijete, pita znam li kako se racunaju plodni i neplodni dani.Sjedila je za racunarom,gledala neki muzicki spot.Rekoh da internet nije samo youtube i muzika i filmovi,nego i predivno mjesto gdje  ljudi mogu pronaci informacije koje im trebaju.

Sta pokusavam reci? Onaj ko hoce biti obrazovan,znati svasta,biti "mala hodajuca enciklopedija" MORA i MOZE raditi na sebi i to na razlicite nacine. Knjiga,televizija,internet... Ne dopustite da vam se zivot svodi na ono sto serviraju modni trendovi jer je trenutna moda biti glup,i znati sto manje. Nije potrebno puno,vjerujte mi, pola sata knjige prije spavanja i slaganje recenica ce vam ici k'o od sale.Kada vas neko upita za najvece staniste rakuna vise se necete pitati da li se to jede...

I tekst koji me je toliko naljutio bice pravilnije napisan.Nije dovoljno imati zvanje novinara nego je potrebno postaviti se iznad stvorenih okvira srednje pismenosti. Ipak smo mi ljudi koji prenosimo ljudima informacije i zelimo da nasi tekstovi budu primjeceni i zapamceni. Molim drage kolege koji objavljuju tekstove ne samo na ovom portalu negdo i drugdje da obrate paznju na potrebne kriterije.

Vjerujem da cu naici na osudu mnogih,i sam taj poznanik kojeg spomenuh na pocetku mi je rekao da ne mogu tako govoriti o kolegama,da nemam pravo komentirati njihov nacin pisanja. Pa drage moje kolege, nije mi bio cilj ikoga od vas uvrijediti ali jednostavno je cinjenica da neki trebaju poraditi na nekim "tehnickim" stvarima.